Konjuh
Ljubav je poput virusa, čak i kad je ne želiš ne možeš joj pobjeći…
KONJUH I NJEGOVE LJEPOTE
Dvodnevni izlet 18. - 19.04.2026.
Da ćemo se vratiti na Konjuh, to smo znali još 2024.g kada smo prvi put pohodili ovu planinu. Bila je jesen i valja se vratiti u proljeće. Iris bosanica je razlog zbog kojega smo došli upravo u ovom periodu godine. Unatoč želji, čitav splet okolnosti omogućio je organizaciju i realizaciju ovog izleta tek ove godine. Možda naoko stidljivo, ali ipak hrabro i odlučno stigli smo na područje planine zvane Konjuh.
Za Konjuh kažu da je najljepša planina sjeveroistočne Bosne. Ima greben oblika potkove i tom svojom formom mami uzdahe posjetitelja. Dužina grebena je oko 30 km. Prirodna je vododijelnica nekoliko manjih tokova. Najviši vrh je Veliki Konjuh sa svojih 1328 mnv. Ukupna površina ovog zaštićenog dijela je preko 8000 ha. Mi smo obišli tek djelić toga. Iako je zima još prošli tjedan diktirala vrstu opreme kojom ćete pohoditi ovu planinu, proljetno sunce je ovoga vikenda omogućilo šetnju u ljetnoj opremi. Možda je, pomalo i nama u čast, izmamilo čitavu paletu proljetnica poput šafrana, ljubičica, kaćuna i prekrasnih perunika ali i ljekovitih i začinskih biljčica. Tako smo mirisali divlji luk, Ivinu travu, divlji kopar, majčinu dušicu. Omamljeni mirisom bilja i ugrijani proljetnim suncem, prvi dan smo napravili kružnu turu od Zobika preko Varde, Vinkovačke kose, preko Malog Konjuha pa sve do Velikog Konjuha. S njega pak na Zidine pa preko Jezerca natrag prema Zobiku. 10k m čiste uživancije, oko 1030 elevacije.Drugi dan iz naselja Mrljevići započinjemo drugu kružnu turu. Iako smo veče prije kovali kojekave planove, ovo se pokazalo kao najbolji, mogući odabir. Od Mrljevića potoka, kako ja nazvah ovu početnu točku, preko Kozličaka do Kobilice pa dalje preko kote 850 do vrha Zelenboj. Spust, ovoga dana blaži, preko Konjske ravni nazad do Mrljevića. Ishodali nešto manje od 10 km i elevacije od nekih 750 m.
Ono što mi je punilo dušu je jako lijepo vrijeme, prelijepi vidici i više nego dobro društvo.
Računica je vrlo jednostavna:
- dva planinarska društva
- dva vodička para
- dva planinara
- dva dana izleta
- dvije kružne ture
- dva automobila
- dva izvanredna obroka u Etno avliji Mačkovac i jedan predivan osjećaj koji nas je vodio: LJUBAV.
- Zahvaljujem domaćinima Dzevad Bektasevic i Almedina Atic. Detaljan opis dvodnevne ture čitajte na : https://planinuvolim.ba/konjuh-planina-5/
Tekst: Sandra
Vodiči: Sandra i Damjan









Pregled komentara i komentiranje dostupno je samo prijavljenim članovima.